Sumanuti graficar

Nakon nekoliko osvrta na mreži o časopisima Merdijani, odlučih nabaviti par brojeva da vidim stoji li zaista tvrdnja "bolje od National Geographica", kak' to znaju reći neki moji kolege.

Dobio sam brojeve za svibanj i lipanj 2006., a još nekoliko brojeva iz prethodnih godina. Nakon malo seciranja, dakle zanatskog cjepidlačenja, mogu reći da ocjena uopće nije pretjerana. Bijah malo skeptičan, no hrvatski "Nacionalno zemljopisno" zaista je lošiji od Meridijana, i to po nekoliko kriterija. Ima tu i nešto zamjerki, no redom...

Prvo, NG ima sumanute financijske resurse što mu omogućava da upregne sumanute ljudske resurse, pa se može hvaliti (da ne kažem prosto) tisućama fotografija i dr. mr. sc. koji pišu i slikaju za njega. Meridijani to očito nemaju, no to im ne smeta da budu dobar proizvod.
Drugo, NG, ono malo što sam ga pratio, ima malo malo malo hrvatskih tema, a uz dužno poštovanje prema nacionalnim zemljopisnim ljepotama Zambezija, i Hrvatska ima što za pokazati. Tekst o Humu u prvom NG-u je sramota. Ak' izlaze u RH onda neka i pišu o RH.
Treće, Meridijani su zavidne debljine i izbora tema. Iako su više geografski orijentirani nego NG, koji i temu 'Parfemi' stavlja pod zemljopis, sasvim je OK pisati o Machu Pichu i Žumberku u istom broju; tu se nemamo čega stidjeti.
Četvrto, 13 godina izlaženja, a da firma ne krepa u hrvatskom okruženju, i to časopis koji se ne bavim golim ženama ili autima... svaka čast.

A sad kritike, istim redom.

Prvo, VIDI SE da nemaju lovu ko NG, ali brate mili... Fotografije u ova dva ovogodišnja broja vađene su valjda iz šešira, pa koja izađe. Otvorna fotka Rige ne govori baš ništa. Pardon, govori: "Nismo imali drugu sliku." Tema o sladoledu (lipanj) je cool, al' baš nema nešto fotki sladoleda.

Drugo, grafički urednik ne postoji. To jest, postoji, al' ništa ne radi. Prvo, mreža je izuzetno loše postavljena, počevši od margina pa nadalje; lidovi idu iz bijele površine na boju i tu se naglo narušava kontrast pa me mozak boli (i slova valja smanjit', uredniče); dupini su žuti, ej, žuti! Jel' itko ikad vidio žutog dupina!? Tema o Smokvici je mogla imati naslov "Crkve u Hrvata", jerbo crkvi ima na sve strane, taj bi izbor pristajao temi o gradu Korčuli. A tema o autocesti A1 je prelomljena baš cool - ak' idemo u vrtić, inače je uvreda za mozak. Časopis je, sve u svemu, predizajniran, a vidim u impresumima da je sadašnji grafički relativno novi u redakciji, a vidi se da je i novi u poslu. Savjet: Otkaz grafičkom uredniku.

Treće, tekstovi strašno variraju od autora do autora. S guštom sam počeo čitati tekst o pomorskoj bitki kod Visa, da bi skužio da je cijela bitka opisana u jednoj rečenici! "Pa ga je sredio za pola sata"... Ostatak teksta je trabunjanje inače uzoritog autora o hrvatskoj prošlosti i hrvatstvu... Dajte, molim vas, nisam kupio Hrvatsko slovo. Meridijani očito nemaju urednika, niti promišljenu uredničku politiku, iz čega slijedi zaključak da objavljuju što im dođe. Savjet: Zaposlite urednika. (U impresumu potpisana urednica ima dobre noge, al' nije za urednika, valjda je preblaga...)

Četvrto, nije mi jasno zašto ta tiskovina nema g-o-m-i-l-u oglasa. Tekstovi su raznovrsni, dobro izgledaju, mogu oglašavati valjda sve osim rakije i droge, trebali bi uz tu kvalitetu imati 200 stranica. Barem. Malo sam se raspitao i kolega mi kaže da je komercijalni došao iz Egmonta, nemam pojma valjda je tako, al' imam pojma da se baš i ne trudi. Savjet: dajte mu otkaz i zaposlite nekog klinca s ekonomskog faksa, prodat će stoput više oglasa.

Peto, potrošio sam dva dana na analiziranje prošlih brojeva i uočio nešto vrlo zanimljivo. Najbolje dizanirani brojevi su oni koje je radio Branimir Klarić, a urednički su najbolje radili Branko Kladarin i Stjepan Škramić (koji je nešto i pisao i to ok). Ekipa se očito raspala iz nekog razloga (teško da su sva trojica istovremeno našla novi job), a onda se i Meridijani raspadaju gledano urednički i grafički. Da ne bude zabune, još su tri koplja iznad NG-a, al' evo i tu savjet: vratite Klarića, Kladarina i Škramića što će biti skupo (jer je Klarić glavna art-faca u 24 časa, a Škramić voditelj proizvodnje u Poslovnom dnevniku), al' isplatilo bi se.

E sad se ti pitaš, štovani štioče, čemu sve ovo zamjerdbe? Zato jer bi mi bilo žao da takav proizvod propadne: Očito je vrlo dobar časopis, ali vidim pad kvalitete (prvenstveno novinarsko-uredničke), pa ak' ovako nastavi, neće dugo biti bolji.

P. S. Ispravio bih kolegu Anarhija Weekly: glavni urednik nije "STANOVITI doktor Dragutin Feletar", nego geografska faca u 'rvata, da si se malo raspitao na studiju geografije bilo bi ti jasnije.

Dojavljuje kolega iz Poslovnog dnevnika da njihova tiskovina prodaje u pet tisuća primjeraka, od čega pola u pretplati. S obzirom na izvor sklon sam vjerovati. A Poslovni su valjda jedine dnevne, tjedne, mjesečne i ine novine koje apsolutno ne ovise o oglašivačima i oni im ne mogu diktirati što i kako pisati. Jer - Poslovni nema oglasa. Ako ih ne čitate, bacite oko na tu, ponekad vrlo zanimljivu novinu, da vidite čudo nad čudesima: Tiskovinu koja opstaje bez oglasa.

Imao sam nekoliko rasprava s urednicima i marketerima iz "Najvećih hrvatskih dnevnih novina" (dakle, iz nekoliko njih) i svi se slažu da je naklada jedini kriterij za prodaju oglasnog prostora. Ma nemoj. Tu smo se malo razišli i umalo je pao religijski rat. Naime (opet moja omiljena najguplja riječ za počet' rečenicu), je li važniji utjecaj ili naklada? Drugim riječima, ako Poslovni čita 5000 "ljudi koji donose odluke", kako to lijepo kažu Ameri, ne bi li bilo logično da se određena kategorija oglasa objavljuje u njemu, a ne u primjerice Jutarnjem? Čemu oglas za "novi super brzi xy server za konvergente tehnologije" u sveopćoj tiskovini za široko čitateljstvo? Čemu oglas za Business School u Večernjem?

Pratio sam malo posljednji mjesec Poslovni i ne mogu se oteti dojmu da sam u pravu. U toj bi se tiskovini dalo poobjavljivat oglasa i oglasa, jer ako mogu slične tiskovine poput BusinessWeeka i sličnih imat' hrpe oglasa, onda mogu i oni. (Pritom ne zaboravit da poslovne tiskovine, gledano u globalnim razmjerima, ne dostižu astronomske naklade.) Čini se da marketeri s kojima sam pričao ne dijele moje mišljenje ili jednostavno idu linijom manjeg otpora i ne žele popričati s oglašivačima i objasniti im gore navedeno.

BTW, nije mi jasan impresum u Poslovnom: Marketing im, navodno, rade ljudi iz EPH, a Poslovni je, navodno, u potpunosti odvojen od EPH. S druge strane (čitaj Styria) stižu informacije da se Masmedia, dakle navodno 100-postotni vlasnik Poslovnog dnevnika, na mala vrata organski povezuje sa Styrijom. Novi IT sustav uvode im ljudi iz Večernjaka, a i njihovi marketeri bili su na dogovorima s vlasnikom Poslovnog glede suradnje. Procurila je i vijest da će im i novi serveri biti u Večernjem. Kad se tome pridoda glasina da iza Poslovnog stoji osobno Nino Pavić, bez znanja WAZ-a, tu ni dragi Bog ne zna tko koga i zašto.

Cijela situacija je prilično suluda, morat ću malo prokopat po tome.

E pa, ne mogu da ne spomenem Vecernjakovu cictateljsku zastupnicu. To je, kao, vani "pod normalno", pa eto, pošto mi kopiramo sve živo, od New Yorka pa do Triglava, sad to imamo i mi. Najava bijaše zgodna, pa se i ja poveselio pa čekao da vidim rubriku.

Kad ja tamo, a ono međutim... Il' to vani NE postoji, il' se netko grdno zajebo u implementaciji. Prvo smo pet dana čitali kak' je izdanje iz Gospića otišlo u Čavoglave, a onda ono iz Čavoglava u Baranju.

Onda smo pet dana čitali o naslovima tipa "U Hrvatskoj ima oko" i "Mesić: Rekao sam da". Kao, čitatelji su na nešto nižoj razini od ameba pa ne kuže da fali riječ. Pa ispričavanja, objašnjavanja koja bi i mojoj pokojnoj babi, pokoj joj duši, išla na živce. Tko radi taj i griješi, a čist' sumnjam da ljudi sruše večernjakovu centralu s pozivima: "A koja riječ ide, majke ti?!?"

Onda se zastupnica javi sa kolumnom pa popljuje vlastite novine. Alo!? Razumijem što je htjela reći, ali može to brate mili tak ne činiš čitatelje idiotima. A ni svoju firmu.

Sad čekam da Jutarnji uvede isto. A s obzirom na to koliko oni grešaka imaju, morat će za ispravke i objašnjenja rezervirat barem četiri strane. Svaki dan. Jer kak' piše Jutarnji. "Canon je proizvođač elektroničke elektronike." Pa ti vidi...

Malo me ubija ovaj nogomet. Mislim, pratim to napucavanje šarene mješine, al' brate mili... "Večernji nogomet", "Jutarnji nogomet", "Srednji nogomet", kockasti mobiteli, kockaste naljepnice, kockaste žene... Za popizdit. A bit će pušiona do jaja. Kad god naši timovi idu van na natjecanja sa "MI smo face" spikom, uvijed bude maestralno sranje. A kad odu tiho da nitko ne zna za njih, vrate se sa zlatom. Sjetite se malo, važi za nogometaše, rukometaše, atletičare, jedino su tenisači van te spike. Oni fakat jesu dobri.

Ahm, da, valjalo bi spomenut i novinsku opremu, daklem naslove, podnaslove i tome slično.

"Surovo je zlostavljao ženu". Ma, boga ti. Surovo? A jel' postoji "pristojno zlostavljanje"?

"Liječenje bolesne djece jahanjem". Nije dosta što su djeca bolesna, sad ih treba i jahati, možda?!

"Kršćani mogu bez bojazni gledati Da Vincijev kod". E, sad mi je lakše. Kad mi to pedofilični pop kaže, odma hrlim u kino. Jer inače u kino idem pun bojazni, jer nisam pitao popa-filmskog kritičara mogu li u kino.

"Spajanje HPB i CO zbog EU". E pa jebo ga konj, jel' čitam poslovne novine il' enigmatski glasnik? Jel' sramota reći Hrvatska poštanska banka? Ovo je bolje od tradicionalno nenadjebivog Jutarnjeg: "Zatvorenik preseljen u bolnicu za osobe lišene života". Tamo će ga valjda izliječit od smrti.

Zanimljivo je da svi Hrvati, osim genetski usađenih znanja o politici i nogometu, imaju i za život neophodno znanje o - tuđem zanimanju. Naime (neopisivo glupa riječ za početi rečenicu, al' mi je baš sjela), nakon dvadesetak godina rada zaključih da svi bolje znaju tuđi posao. Pa se čovjek pita zašto onda rade - svoj posao. U skladu s tim moram priznati svoju fascinaciju novinarskih urednicima koji znaju stranicu grafički urediti bolje od grafičkih urednika. Što je situacija koja me u dvajes' milisekundi dovede do krvavih očiju i iskeženih očnjaka. Nešto k'o grafičar-vukodlak.

"Meni baš ok da slova na karti Pakistana budu dva centimetra visoka", "Daj to malo ono, znaš, onak" i "Daj stavi ovo tamo" - tri su famozne rečenice koju zaslužuju da ih se stavi u kazneni zakon. U članak "Od 20 do 40 godina strogog zatvora". A njihovim potomcima kroz pet generacija zabrani pristup novinama, uključujući i kupnju na kiosku. Kad ga vidiš da se približio sa šest kuna - pras! Toljagom, močugom, letvom, čime bilo. Glavno da ga se zatre.

Mislim, kako ljudima ne dopire do primozga da rade SVOJ posao, da bi trebali učiti o SVOM poslu i pustiti druge da rade SVOJ posao. Svoje nedam, tuđe hoću. Pa kad već 'oćeš brate mili, daj odi u neku školicu pa neki kurac nauči, nemoj me jebat' s maloumnim zahtjevima. No, i ono što se naučilo, naučilo se davno, a i to od majstora koji su žarili i palili novinama u šezdesetim godinama. Pa je valjda teško shvatiti da se navike čitatelja mijenjaju i da padaju neke tvrdnje za koje ionako nikad nije bilo dokaza da su istinite.

Tipični primjeri za neupućene: "Tekst u okviriću mora biti bold". Prvo, nije okvirić, nego okvir (osim ako si gay, nemam ništa protiv, al' se brate deklariraj tak da znam), a zašto bi bio bold, masan?? Ak' je podloga ok i stvar čitljiva - what the fuck!? To se radilo u Borbi '68, daj krepaj.

"Glavni naslovi na lijevo i desnoj stranici ne smiju biti u istoj visini." Ma, 'ko kaže? Tko kaže, majke mu ga spalim, kad istraživanja koje ameri provode već 26 godina pokazuju da čitatelji čitaju SVAKU STRANU POSEBNO i da ih ne jebe di je koji naslov. Al' ne, "mi smo tako naučili u (__ubaci novinu__) i to se tako radi". Jebo te učitelj.

"U (__ubaci novinu__) smo to tako radili." E, za ovo me stvarno boli muški spolni organ. Sad si ovdje, nisi tamo. A čini se da nito ne može shvatit da postoje RAZLIČITE novine, koje se obraćaju RAZLIČITIM čitateljima, i da one mogu RAZLIČITO izgledati. Inače bi Vjenčanja izgledala isto ko Business Week ko Večernji ko Jutarnji ko Spolni život mrava. (Dobro, Večernji i Jutarnji izgledaju isto, al' kužite poantu.)

"Treba stranicu malo razigrati." Razgiram ti mamu, konju jedan, vidi gornji odlomak. Baš me zanima što bi bilo kad bi Wall Street Journal "razigrao" stranicu. Ili Le Monde kojem se svi dive, a slijepi kod očiju ne vide da SLIKA NEMA. Pa šta onda? Dobra novina, sa slikama ili bez. I zašto bi pobogu svaka tiskovina morala izgledat ko Bravo ili Teenager?

"Daj da bude ljepše." Ja, iskreno, ne znam što znači ljepše. Znam što znači dobar izgled strane, dobar tekst, dobar naslov, dobra ilustracija, dobra fotka... Al' ne znam što znači "ljepše". Jer, ono što je tebi lijepo, meni nije. I obratno. Al' se zato možemo složiti što paše novini, a što ne. Jedino ako nisi kreten by biznis skul pa misliš da si pobrao svu pamet svijeta. A redovno te opere kumica koja ti sir naplati triput skuplje jer iz aviona vidi samouvjerenog mulca koji od sramote neće priznat da je platio triput više.

Fuck. I tak, umjesto da baviš svojim poslom, svaki dan vodiš bitke i slušaš besmislene argumente (koji se, dakle, i ne mogu zvati argumentima) od urednika koji su u stanju od svake stranice napraviti maestralno sranje. Umjesto da učiš i vodiš novinu prema odličnom izgledu, gubiš vrijeme na uvrijeđene konje koji ne shvaćaju da je 20. stoljeće prošlo. Fuck. Pa ti ne budi frustriran...

Veleispostovani sefovi, postovani direktori, velicanstveni manageri te ostali iz te svojte: nabijem vas! E sto mozete napravit' maestralno sranje, pa to nije istina.
E, tako, za uvod... Vec tece cetvrti mjesec nespavanja, to jest spavanja po tri sata dnevno: ujutro se sredi, napravi nesto za jest, otprati djecu u skolu, ajd' na posao, krepaj to sest, sat-dva odmora, pa sredjuj web sajt. Nametnuo sam tempo k'o u vojsci, al' sam barem zadovoljan sajtom. Jedino sto mi dan razjebu tzv. sefovi sa svojim suludim idejama. Zao mi je sto nisam isao u "biznis skul", tamo vjerojatno ima kolegij "kako sjebat proizvodni proces dok ponosno treperi junacka ti grud". Pa najebu sljakeri, kao i obicno, novinari, lektori, graficari... "Nebil' se mogla slika s mobitela objavit u novinama?" Ma nabijem te "manageru". Za one koji nisu upuceni, to mu isto dodje k'o da srce od misa presadis u slona pa ga tjeras na olimpijadu. Je, al' su iz "biznis skul". A i sasvim je normalno da kolegica lektorica procita cijele novine u sat vremena umjesto u sest sati. Valjda misle da zena ima skener, a ne oci.
A i dan je prekrasno poceo. Nosio kamaru vrecica iz ducana, odvalio sokom po vratima i poslije tri sata prao stenge i dvoriste, majke mu ga spotaknem, kad se sirup prolije ne bi ga sveti Petar ocistio. Za litru sirupa potrosio sam hektolitar vode.
Poslije sam isao oprati auto, al' nisam jos bio probudjen (bez kave, jebi ga). Izasao van, razmotao crijevo, otfrljio vodu, malcice prejako, i zasro se od glave do pete. Poslije sam lukavo, pod kutem, krenuo prat sa strane, al' sam zaboravio da je prozor otvoren pa sam napravio poplavu u autu. Valja spomenu i otvaranje zracnog jastuka, a nisam znao da se otvara na vodu. Za popizdit. U ocaju idem na posao pa cemo vidjet sto ce biti dalje.

U sumrak što civilizacije, što mog sumanutog uma, odlučih s tobom podijelit šaku životnih jada e da bi ušparao štogod love namijenjene frojdovcima. Besplatno jest, niš' ne boli, apsolutni sam gospodar rječce elektronske, pa da vidimo... Čija majka crnu stranu lomi.